Preumorna sam za smišljanje naslova...

Ovo je čisti primjer moje uopćene neinteligencije... 3 i pol ujutro je, u 9.00 moram biti na jednom poslu, a od 15.00 na drugom. Ne znam stvarno kog vraga uopće radim za ovim kompom. Ne mogu spavati. Nije ni čudo kad sam strusila lagano cijelu bocu Cole... Kretenizam...

Zapostavljam ovaj blog u sve većoj mjeri u zadnje vrijeme, ne zato što nemam inspiracije već zato što nemam vremena. Ono malo što provedem u kući sam preumorna za ikakve literarne eskapade... Čak sam i društvo zapostavila u zadnje vrijeme zapravo to ni ne shvaćajući dok mi najbolja prijateljica nije poslala sms sadržaja "Ti mene više ne voliš!" i tada sam shvatila da joj se 10 dana nisam javljala na pozive ni odgovarala na poruke iz nepoznatog razloga. Mozak mi se polako počeo pregrijavati, morat ću gurnuti glavu u frižider dok nije došlo do overloada...

Ne znam... Treba mi kratak odmor od svega, od škole i učenja, posla, ljudi, televizora i kompa, roditelja i ostatka obitelji, treba mi pauza. Treba mi odmor od mene same. Došla sam do dijela priče kada stojim pred ogledalom i ne prepoznajem vlastiti odraz. Izgovaram vlastito ime, ali mi je glas nepoznat. Promjene, promjene, promjene... Previše ih se dogodilo u prekratkom periodu i osjećam se izgubljeno. nemam volje ni za što. Ne, nije ovo nastavak "Patnji mladog Werthera", ne brinite, samo negdje moram naći ispušni ventil, a ovaj blog mi je last resort... Još kada bih znala od čega bježim to bi bilo krasno. mislim da bježim od sebe same... Ne znam... Ako vam ovo sve zvuči nesuvislo, ne brinite, niste jedini, ni sama ne znam što baljezgam jer mi je košmar u glavi... Blog je moja privatna psihijatrijska klinika, a umjesto medikamenata imam vaše komentare =)

Nisam čitala ni vaše blogove u zadnje vrijeme, ispričavam se, ali nadoknadit ću ja to čim izađem iz ovog raspoloženja. Imam feeling da sam zaglavila u nekom PMS-u koji nikako ne želi prestati...

Evo, sada je nastupila faza lijenosti, ne da mi se više ni tipkati (a puno sam se namučila...). Ljudi moji dragi, neću vas više maltretirati, vraćam se kada mi se magla u glavi razbistri s nekim suvislijim postom, pozdrav svima, pus@!!!

11.07.2007. u 03:33
° 6 thoughts of the world ° Print ° # °

Zabranjena ljubav?

Nadam se da iza ovako patetičnog naslova niste očekivali jednako patetičnu priču. Jer je ovdje nema. Toliko luda još nisam.

Vjerujem u Boga. Recimo. Ne u nijednom klasičnom religijskom pogledu, znači ne kao katolik, Musliman ni Židov, već u Boga kao takvog. Bez da mi je neka crkva kao institucija odredila pogled na Njega. Trenutno mi se ne da, no želi li netko debatirati o Božjem postojanju tome mogu posvetiti neki od slijedećih postova, da u ovom ne skrećem previše s početne ideje.

Međutim, nikada nisam radila razliku među ljudima na temelju bilo kojih od obilježja kao što su boja kože, narodnost i slično pa tako ni temeljem vjerske pripadnosti. U krugu ljudi koje "bolje" pznajem (prijatelji i bliži poznanici) nalaze se katolici, pravoslavci, Muslimani, Jehovini svjedoci... Eto, mislim da sam nabrojala sve. Barem za ono što pouzdano znam. NIKADA mi nije palo napamet da ih grupiram na temelju toga. Zašto? Jer to ne određuje osobu (određuje po nekim pitanjima, ali u globalu svi smo mi ista životinjska vrsta - ljudi). A svi koji misle suprotno su glupi. Bez uvrede ako vas ima u publici, ali to je činjenica.

Moje pretpostavke, odgovori na pitanje "A zašto je to tako?" glase:

1. Jer su ljudi glupi.
2. Jer su ljudi puni predrasuda.
3. Jer su ljudi obilježeni krivim odgojem zatucanih roditelja.
4. Jer se ljudi boje svega što im je nepoznato.
5. Jer se ljudi ne trude/žele upoznati ono što im je nepoznato.

Ovo mi je nekako najlogičnije, ima li netko što za dodati?

Prijatelji koji su drugačijeg vjerskog uvjerenja nego ja su mi zanimljivi jer kroz njih mogu saznati nešto novo, naučiti o drugoj kulturi i vidjeti neke nove poglede na svijet (naravno, ne moram se pritom s njima slagati, ali ih poštujem). Ne bih mogla nikako drugačije niti gledati na to. Jer smatram da za to nemam razloga. Mislim da se većina slaže sa mnom, no čak i neki od njih će promjeniti mišljenje kada se dovede u pitanje ljubavna veza dvoje ljudi pripadnika različitih religija. Znači, postoje dvostruka mjerila. Hmmmm... Zvuči mi kao jedna od mojih najdražih ljudskih osobina - licemjerje.

Započela bih primjerom (ovoga puta stvarnim).

Ana (nazovimo ju tako) je započela svoju vezu s Denisom (nazovimo njega tako =) prije nešto manje od dvije godine. Stvarno su bili zaljubljeni i sve bi to bilo krasno da njeni roditelji nisu saznali da je Denis Musliman (Ana je odgojena strogo katolički). Njegovi su roditelji nju prihvatili, ali njezini nisu postupili ni približno slično. Dapače, nisu htjeli ni čuti za njega, a kada su shvatili da ju nikako ne mogu odgovoriti od veze s njime, odrekli su je se, odrekli su se svoje tada osamnaestogodišnje kćeri koju "vole najviše na svijetu". Nakon što su je pošteno izvrijeđali. A zatim ju je otac izbacio iz kuće. Koja ljubav...

Čekaj malo! Definirajmo ljubav - zar između ostaloga voljeti nekoga ne znači i to željeti mu dobro, željeti mu sreću? A svaka osoba bira svoju sreću INDIVIDUALNO, ne bira ju nitko drugi. Ako moje dijete (ako ga budem imala jednog dana) bude htjelo biti pijanist jer ga to usrećuje, biti ću i ja sretna, zbog njega. Ako se opredjeli za homoseksualnost - isto. Ako se zaljubi u jebenog Mormona, super dijete moje drago, jer je tvojoj majci najavažnija tvoja sreća!!! Radije budi s njim kojeg voliš i koji voli i poštuje tebe, nego da se udaš/oženiš za katolika/katolkinju kojeg/koju ne voliš baš toliko, ali ne želiš razočarati svoju mamicu? Ma... Mrš!

A i to razočaranje... U čemu je konkretno stvar? U ovom primjeru, ali i u mnogim drugima. Jebeno opterećivanje time tko će što reći i tko će kako reagirati. "Kako li će samo reagirati stara Klarićka s trećeg kata koju svaku nedjelju srećem na misi kada joj budem morao reći da mi je kći... zastranila/postala nenormalna/bacila se u okultizam, štuje Sotonu i žrtvuje piliće?????". Jer ljudi to doista tako shvaćaju (bar neki). Kao da će to uzrokovati Apokalipsu. Takva reakcija (meni bar, a možda sam luda, obavijestite me!!!) mi ni približno ne izgleda kao normalna reakcija roditelja koji voli svoje dijete i želi mu svu sreću ovoga svijeta (što bi svaki normalan roditelj trebao željeti).

No bez brige, kao i sapunica čiji sam naslov preuzela, i ova saga se nastavlja unedogled (a traje i sada dok vi to čitate). Situacija danas, nakon dvije godine glasi ovako: Ana se odselila od kuće, profućkala je šansu za upis na fax jer je trebala raditi kako bi si iznajmila stan. Sa starcima je na ratnoj nozi još uvijek iako su Denis i ona nedavno prekinuli (i to zbog izvanreligijskih razloga, da se razumijemo) jer su joj se toliko zamjerili zbog načina na koji su postupali prema njoj i prema njemu. A poznavajući dotične roditelje, sumnjam da će se to ubrzo promjeniti. Tužno...

Eh, da. Ne znam kako sam ranije zaboravila ubaciti ovaj podatak koji potvrđuje čisti idiotizam ne samo njenih roditelja, već i same katoličke Crkve. Barem ovog reprezentativnog primjerka. U pitanju je jedan vrlo inteligentan SVEĆENIK koji očito slabije poznaje Bibliju nego ja kao laik. Da nisam doživjela, ne bih vjerovala! Naime, njeni su roditelji tog kretena pozvali u kuću s namjerom da joj ukaže na pogrešku koju čini prema sebi, roditeljima i Bogu (slobodno interpretiram njegove riječi). Pazite sad: rekao joj je da je poludjela, da to što čini dokazuje mržnju prema Gospodinu, da je Sotona ušao u nju (!?!?!?) i da ih je Sotona i spojio. Između ostalih nebuloza ove su mi ostale najupečatljivije. A sada ajmo se svi lijepo nasmijati - BAHAHAHAHAHAHAHA!!! Evo, morala sam, jer radije ću se smijati nego plakati pošto je ovo čista tragikomedija... Hej, kretenu! Prva stvar, i najvažnija - vole se. To je najbitnije. Osim toga, tko si ti da se uopće petljaš tamo gdje ti nije mjesto? Spojio ih je Sotona? Kakve veze Sotona ima s ljubavlju u bilo kojem obliku? Da ih je Sotona spojio, ne bi se voljeli (mudro zaključujem, laik na pedesetišestu potenciju). And another thing... Biblija govori o tome kako su svi ljudi jednaki. Svi. JEDNAKI. I rest my case.

Zar nije 21. stoljeće počelo? Zar nakon našeg sveukupnog postojanja još nismo shvatili da je svaki čovjek - čovjek?

People, get real!

25.06.2007. u 00:30
° 8 thoughts of the world ° Print ° # °

A Stranger

Cast a calming apple
Up and over satellites
To draw out the timid wild one
To convince you it's all right

And I listen for the whisper
Of your sweet insanity
While I formulate denials
Of your effect on me

You're a stranger
So what do I care?
Vanish today
Not the first time I here
All the lies...

What am I to do with all this silence?

Shy away, shy away phantom
Run away, terrified child
Won't you move away
You fuckin tornado
I'm better off without you
Tearin my will down...

12.06.2007. u 23:11
° 3 thoughts of the world ° Print ° # °

Ne, nisam umrla...

...samo sam pretrpana obavezama pa ne stignem ni sjesti za komp, a kamo pisati post. No, da ne biste pomislili da mi se nešto grozno dogodilo (kao, brinuli bi se...) odlučila sam ipak nešto natipkati.

NEWS FLASH:
- dečko mi je retardiran
- NIKAD više ne želim ni pogledati Martini
- frendica mi je glupa kokoš
- izgorena sam ko rak
- mozak me boli od učenja
- itd, itd...

Ok, sad kada ste up to date, možemo nastaviti.

Dakle... Prije ravno tjedan dana škola je za nas maturante doživjela svoj službeni finish (ne računajući maturu). Iako sam kroz sve četiri godine provedene u tom žutom paklu (prikladna boja za školu, osjećaš se baš kao u lopači. Istini na volju, nije ni daleko od toga) brojala mjesece, tjedne i dane do kraja misleći kako ću biti neizmjero sretna, prevarila sam se. Bar donekle. Drago mi je da je škola iza nas, da nema više određenih (m)učitelja, određenih debila iz razreda... Ali moram priznati da će mi puno toga faliti. I profesori, kao npr. profka iz hrvatskoga koja je u meni i probudila ljubav prema toj profesiji i potakla me (u jednu ruku) da odem tim smjerom. Razrednica... Duša od žene koja će nedostajati svima nama, jer nam nije bila samo profesorica već i prijateljica. Tu su, naravno, i prijateljstva koja su se sklopila u te četiri godine. Doduše, pod pravim prijateljima ubrajam samo njih dvoje iz (sada već bivšeg) razreda, ali bilo je tu puno dragih, čudnih, simpatičnih i zabavnih ljudi. Kvragu... Nedostajati će mi čak i ona Barilla (pogodite odakle nadimak) sa svojom neopranom kosom, koja zabada nos gdje mu nije mjesto i svakodnevno me izbacuje iz takta... No s druge strane... Veselim se tome što počinje novo razdoblje mog života, što ću se konačno obrazovati na onom području koje me uistinu zanima. Veselim se tome što ću upoznati nove drage, čudne, simpatične i zabavne ljude...

Eh, sad sam se raspekmezila... Još samo fali da počnem cendratri i onda je gotovo!

Nemam inspiraciju za neke dubokoumne postove trenutno, mozak mi je trenutno fokusiran samo na Krležina djela i pedijatriju. Evo što matura radi čovjeku...

A sada se moram baciti natrag na štrebanje, matura mi počinje 10.6., nakon toga možete očekivati nešto smislenije. A do tada...

ljudi uživajte mi kiss

31.05.2007. u 21:15
° 7 thoughts of the world ° Print ° # °

Etikete

Činjenica: Ljudi su skloni gluposti.
Činjenica: Ljudi su skloni predrasudama.

Sjedila sam jednom na kavi s frendicom i njenim novim dečkom. Kroz priču dotakli smo se nezaobilazne teme među nama srednjoškolcima (uskoro bivšim) - škole. Pitao me s koliko prolazim, na što sam mu odgovorila da sam vrlo dobar učenik. Ne znam zašto, ali na taj je odgovor izbečio oči i priupitao:

ON: "Ti prolaziš s 4?!?"
JA: (zatečena glupom reakcijom) "Da, zašto je to čudno?"
ON: "Pa ovako po izgledu, stilu oblačenja sam mislio... Da si neki loš učenik..."

lud

Nadam se da ne trebam napominjati kako se nisam udostojila odgovoriti na ovu izjavu. Iskreno, nisam s njim više ni pričala, osim što sam ga pozdravila na odlasku.

Zašto ljudi imaju bedastu sklonost trpanja ljudi u koševe temeljenu samo na nečijem izgledu?

Svaka osoba ima određene sklonosti i afinitete. U skladu s time se većina i oblači, izgrađuje vlastiti stil. Smatram da svatko ima pravo izgledati kako god hoće, to je osnovno ljudsko pravo. Ali ono što mi nije jasno je to zašto bi nečiji vanjski izgled trebao opisivati njegov karakter. Zar možete iskreno reći da ste upoznali neku osobu i na temelju njegovog stila oblačenja, frizure i vrsti glazbe koju sluša procjenili kakva je osoba? Čisto sumnjam.

Zar je svaka osoba koja se oblači u crno i sluša Satyricon sotonist koji se noću šeta po groblju, a hobi mu je klanje pilića? Zar je svaka osoba koja se oblači kao panker i sluša Clash nužno komunjara ili nacist koji je uz to i propalitet? Zar je svaka plavuša koja se oblači u Barbie stilu priglupa sponzoruša koja nema ni pola mozga u glavi? Zar je... Ma dobro, skužili ste (nadam se).

Mrzim takvo etiketiranje. Evo, slično tome bi bilo sljedeće - da kažemo da nečije ime ocrtava njegovu osobnost (što nema veze s mozgom); po toj bi logici svaka Vedrana trebala biti nasmijana i vedra cura puna optimizma, Gordana bi trebala biti ponosna... A svi znamo da to nije tako. Prema tome, kakva je razlika u istom pitanju samo vezano uz nečiju pojavu?

Znam tzv. pankere, metalce i ostali "šljam", kako ih neki vole nazivati, koji su odlični učenici i totalno pozitivne osobe. Znam ljude koji izgledaju "normalno", po nekoj glupoj logici, koji su ponavljali razred 15 puta i prodali bi vlastitu mamu u bijelo roblje.

Meni su profesori u školi znali srat zbog pierceva i frizure dok sam imala irokezicu, jer je po njima to značilo da sam neki propalitet koji nije sposoban završiti 2 razreda osnovne škole. Tako da mi je trebalo dvostruko više dokazivanja nego ostatku ekipe iz razreda kako bih im dokazala da i ja mogu marljivo učiti. Na praxi u bolnici mi je jedna profka srala da moram poskidati pierceve sa sebe jer kao "Što će jadni bolesnici reći kad te vide?!"... Ma molim te... Na kraju se ispostavilo da nisam ništa manje vrijedan radnik od ostalih.

Ne znam odakle je sve to počelo, takav način diskriminacije, ali da nađem odgovornu osobu, šutnula bih ju nogom u guzicu.

A za kraj ću postaviti vama pitanje: sudite li i vi knjigu po njenim koricama?

17.05.2007. u 14:33
° 9 thoughts of the world ° Print ° # °

Traženje pažnje, sebičnost ili jednostavno dobra stara ljudska glupost?

Inspiraciju za ovu temu su mi dale dvije osobe iz moje neposredne blizine. Nešto što me strahovito živcira su ljudi koji misle da se sve vrti oko njih. E pa samo da znate, niste u pravu!

Slučaj #1
Jedna od boljih prijateljica iz razreda mi u zadnje vrijeme sve više otkriva svoju drugu stranu, i to onu negativnu. Da ne objašnjavam na dugačko i široko, ima nekakvih problema vezanih za obiteljske financije. Malo su u škripcu s lovom. Ok, jasno mi je da je lova potrebna, bez obzira što neki govore da je lova zlo i da kvari ljude, budimo realni - bez love ne možeš baš puno toga. Ne želim sada nekakva moraliziranja tipa "novcem se ne može kupiti sreća" i slično jer, da se razumijemo, ni ja nisam materijalist, ali budimo iskreni - novac je potreban. Točka.
Znam kako je biti bez love. Kao klinka sam to doživjela pa mogu reći iz iskustva. Ali mislim da to i dalje nije opravdanje za to da po cijele dane budeš nadrkan na sve oko sebe i da se otresaš na prijatelje bez razloga.
Neki ljudi očito zaboravljaju činjenicu da ih okružuje još nekoliko milijardi ljudi diljem svijeta i da svaka od tih osoba ima probleme. Neki su problemi manji, neki veći, no svakome je njegov problem težak. Svatko se mora s nečim suočavati.
I onda mi dođe tako neka osoba koja nema blage veze ni o čemu, o životu, o vrijednostima, i počne izigravati žrtvu. Ide od osobe do osobe i svima se jada kako bi je svi sažaljevali.
E pa ne ide to baš tako!

Slučaj #2
Ne biste vjerovali, ali opet se radi o mom famoznom bivšem dečku. Onima koji nisu upućeni u sadržaj predhodnih epizoda ove sapunice preporučam da pročitaju ovaj post.
Već sam sama sebi dosadna ovako konstantno pišući o njemu, ali jednostavno si ne mogu pomoći, škužajte. Mislim da je zapravo razlog taj što me ljuti, ali istovremeno i rastužuje njegovo ponašanje.
Ovaj je slučaj dosta sličan predhodnom po samoj namjeri protagonista - izigravanje žrtve kako bi drugi trčali za njim.
Dakle, prekinuli smo prije gotovo 5 mjeseci dvoipolgodišnju vezu. Odnosno, ja sam ju prekinula. I to je glavni izvor problema - JA sam prekinula.
Ukoliko ste pročitali gore navedenu lektiru znate kako su se stvari odvijale nakon prekida. Mislite li da se to do sada promjenilo? Nažalost, još se i pogoršalo.
Moj imbecilni bivši dragi (nemam ga inače namjeru vrijeđati, ali stvarno moram trenutno) je prekinuo svaki kontakt s prijateljima, fax jedva da prolazi, počeo se baviti ilegalnim poslovima i kao šlag na kraju - postao je narkoman.
Prilaze mi ljudi koji su nam bili zajednički prijatelji i govore mi stvari tipa "kako si mogla" ili "kako te nije sram". Čekaj malo... Zar sam ja kriva za to što je on glup i ne zna se nositi s problemom, ako se to uopće može tako nazvati? Pa bože dragi, nismo ni prvi ni posljednji par na Zemlji koji je prekinuo! Oprostite, al je stvarno ne vidim gdje je tu drama!?
Poanta njegovim postupaka je u tome da svi lete za njim, nevinom žrtvom mojih okrutnih djela. Ma daj... Sere mi se od takvih ljudi!


Polazim od sebe.
- bila sam u teškoj besparici, nisam doslovno imala što za jesti osim onoga što smo dobivali u jebenom Caritasu, odjeću neću ni komentirati, i nikada se nisam žalila ni tražila tuđe sažaljenje
- starci su mi se rastavili kad sam imala 5 godina i nikada nisam izigravala žrtvu zbog toga
- stari mi je bio narkoman, pred mojim je očima vukao lajne koke i nikada to nisam nikome niti spomenula jer nisam vidjela svrhu u tome da druge zamaram problemima koji ih se ne tiču
... mogla bih ovako nabrajati do beskonačnosti

Stoički sam podnosila svaku prepreku u životu, svaki pad koji bi mi se dogodio. I znate što?

Jebeno sam ponosna na sebe, na svoj karakter i na snagu koja me drži nakon svega što sam prošla. A da se nikada nisam žalila, glumila žrtvu ni tražila pozornost.

Vodim se po onoj staroj - što me ne uništi, to me ojača. Tako istinita rečenica... A oni koji su preglupi da to shvate ne zaslužuju da itko potroši sekundu svog dragocjenog vremena žaleći ih.

13.05.2007. u 15:11
° 8 thoughts of the world ° Print ° # °

Introspekcija

Ne znam zašto, ali dobila sam potrebu da malo zavirim u svoju glavu i pogledam čega ima, osim kupusa... Slijedi text u kojem otkrivam, kako vama, tako i sebi samoj, svoje navike, poroke i slične gluposti...

CIGARETE
Znam... Sve znam... "Prestala" sam pušiti prije nekoliko tjedana, no shvatila sam da psihički još uvijek ne mogu cigareti reći zbogom. Doduše, popravila sam se, prije sam pušila da se oko mene dimilo kao u koksari, dvije kutije dnevno, pa i više. Sada sam, ako ništa, smanjila tu količinu na kutiju dnevno, a tu i tamo dolaze periodi od nekoliko dana kada uopće ne zapalim. Sve ovisi o količini stresa s kojom se suočavam, mjestu na kojem se nalazim...
Volim dim više od zraka... Ponekad imam osjećaj da bih pušila i dok spavam da mogu.

TEQUILA
Nisam alkoholičar, da odmah maknem sumnju! Pijem alkohol samo vikendom i na nekakvim feštama, ali nikad s namjerom da se napijem. Ne volim ljude koji se naroljaju pa onda drugi dan ne znaju za sebe... Nitko, osim ljudi koji me poznaju jako dobro i koji izlaze sa mnom, to ne vjeruje, ali nikad se nisam napila, a popila sam alkohola u toj količini koja bi i neke kronere dotukla. Ne, ovo nije hvalisanje ni što ja znam, to je činjenica. Pohvalna ili ne, nisam sigurna.
Na popisu alkoholnih pića koje mogu popiti da mi pašu nalaze se pivo (kako ženstveno), vino, vodka i TEQUILA.
Volim onaj osjećaj kada ti tekućina klizne kroz grlo, kad osjetiš kako ti sve gori unutra (kako patetično i bedasto zvuči). Jednom sam popila sama cijelu litru (mislim da mi je bio rođendan) u roku od kojih dva sata. I što je najzanimljivije, u gorem stanju su bili ostali, koji su popili znatno manje. Pripisujem to "dobroj" genetici.

MARIHUANA
Rekla bih da sam u onoj skupini "rekreativnih" pušača. Zapalim prosječno jednom u dva, tri tjedna i mislim da je to ok. I nije me briga ako netko ima šta protiv toga. Dok god to ne šteti nikome, nikoga se ni ne tiče. Osim mene.
Nikad si ne bih dopustila da se navučem do te mjere da moram svaki dan zapaliti pljugu jer sam vidjela na primjerima kako to izgleda. I nije lijep prizor. Ali ovako, tu i tamo sjest i zapaliti... Zašto ne? Sviđa mi se to što od trave postajem dosta kreativna. Ne znam kako to objasniti...
Ali protivnik sam legalizacije, jer smatram da bi onda svaka budala koja se ne zna kontrolirati zaglavila u tome, a to se baš i ne isplati, kako zbog zdravlja, tako i s financijske strane.

VOĐENJE LJUBAVI
Ok, this was a joke!
Ne, to po meni ne postoji, to je neka glupa fraza koju je izmislio netko tko očito nikada nije spavao ni sa kime.
Mislim da bi ispravan termin bio SEX, i to onakav kakvog je Kinky opisala u jednom od svojih postova.

IGLE
Pitam se kakav vam je sad izraz lica. IGLE??? WTF?! Da pojasnim...
Naime, ja sam pritajeni mazohist. A vi ste prvi koji to saznajete, budite ponosni! smijeh
Injekcije, cijepljenje, vađenje krvi, piercanje... Sve su to stvari koje u 99% ljudi izazivaju nelagodu, paranoju i strah. Kod mene pak izazivaju sreću!!! Sick puppy...

NARKOTICI
Ne, nisu to nikakve tablete ni ilegalne droge. To je najjača droga ovog svijeta, glazba.
Glazba je najvažniji element mog života. Postoji puno pjesama koje povezujem uz samu sebe, druge, razne događaje... Poistovjećujem se s tim pjesmama, interpretiram ih na način koji meni odgovara.
Samo neke od njih su:

APC - Gravity


APC - Judith


APC - The Noose


APC - The Package


Coldplay - Speed Of Sound


Coldplay - Yellow


Nick Cave & Kylie


Tool - Lateralus


Ako je netko uspio poslušati pola i preživio, skidam kapu! smijeh
Ovo su samo neke od pjesama bez kojih ne mogu živjeti ako ih ne čujem dugo vremena. Nadam se da ste poslušali bar neku od njih...

Mogla bih ovako pisati i nabrajati još puno toga, ali imam osjećaj da bi vas napustila volja za čitanjem i poslali bi me kvragu nakon još kojeg pasusa, tako da se zaustavljam na ovome. Osim ako netko ima neopisivu želju da sazna još nešto, samo recite! smijeh

A vi... Što se nalazi u vašim glavicama? Koje su stvari koje čine vaš život..?

mah

06.05.2007. u 22:51
° 7 thoughts of the world ° Print ° # °

Blaženo neznanje

Ovo je još jedna od mojih mastermind teorija hahaha! Malo blesavo, al s obzirom na to tko piše... Škužajte.

Evo, palo mi napamet sasvim slučajno, dok sam u sitne noćne sate čekala frendicu u nekom fast food sranju dok je ona jela neš zaklano. Znači, počelo je iz glupe spike koja je išla približno ovako:

ONA: (jede hot dog) Jebote, kako je ovo zapravo nezdravo.
JA: Znam, sve je to sranje.
ONA: Baš me zanima koji drek je zapravo unutra...
JA: Vjeruj mi, pol ljudi da stvarno zna što je u tome, ne bi to više nikad jeli...

I to je bilo to. I onda se moj um (stvarno previše razmišljam) oslobodio i počeo filozofirat (za promjenu smijeh). I tako sam došla do mudrog zaključka, pa evo da i vas prosvjetlim...

Neznanje je dobro. Zašto? Vrlo jednostavno, što manje toga znaš, to se manje opterećuješ s nekim stvarima kojima se oni "superiornije inteligencije" zamaraju. Što više toga znaš, to si više opterećen stalim razmišljanjima o nekim stvarima, brineš se... Dokaz tome je i činjenica da su neki od najvećih umova ikada na koncu postali psihički bolesni. Ako si glup, boli te briga za to tko će biti predsjednik, hoće li promet biti zakrčen zbog onih radova na cesti ili kako ćeš drugi mjesec platiti režije. Takvi ljudi ne žive za sutra, oni žive samo za danas, i njihov život je zapravo sretan. Upravo zbog toga što se ne zamaraju ni sa čime.

Ne vjerujete mi? Evo primjer, prvi koji mi pada na pamet (molim, bez komentara na moju nemaštovitost).

Dozna se da će meteor pogoditi Zemlju za mjesec dana (give me a break, gledala sam previše filmova katastrofe rolleyes). Stvari će se odvijati otprilike ovako: oni s malo mozga u glavi će dignuti frku, paničarit će i taj mjesec dana će provest u razmišljanju o tome kako se spasiti. I kad meteor pogodi Zemlju, ti će ljudi skviknut nesretni, izgubivši uzalud svoje posljednje dane života. Oni koji su preglupi da bi to i pokušavali, živjet će svoje posljednje dane sretno i ispunjeno.

Mudri zaključak: Glupi ljudi su sretniji!

Ali... Na kraju moram ipak kontrirati sama sebi:

I'd rather die than live in ignorance!

28.04.2007. u 13:32
° 16 thoughts of the world ° Print ° # °

Passive

Danas je dan kada sam prvi put u svom životu osjetila kako je to kada ti netko umire na rukama. Gledam ga, u agoniji je, al pomoći nema pa se ne poduzima ništa. Držim ga i čekam. Izdahnuo je. Palpiram puls... Nema ga... Tlak se ne čuje... Prsni koš miruje... Obavještavam ostatak osoblja o tome kako je bolesnik sada pokojni. Odlazim na stepenice i palim cigaretu. Gledam kroz prozor i razmišljam o tome što ću jesti za ručak...

25.04.2007. u 16:43
° 8 thoughts of the world ° Print ° # °

Čovjek je čovjeku... čovjek?

Jest. Onaj se vuk pretvorio u čovjeka.

A taj sam čovjek upravo ja.

"I'll make all your dreams come to life, then sweep them as quickly as they came!"

Otprilike tako je išlo. Ide.

Ovo zvuči nesuvislo, znam, ali pišem nekako razmišljanja kako mi se redaju, pa se ispričavam.

Jedna je osoba iskoristila moju dobrodušnost (vidiš Lamb Of God, baš kao što sam ti rekla) i ljubav, moje povjerenje. Kada mi netko tko mi ne znači ništa napravi ili kaže nešto krivo ne obazirem se, jer mi ionako nije stalo do te osobe i njenog razmišljanja. Ali, kada mi to isto napravi osoba s kojom sam emocionalno povezana... Eh, pa uvalila se u govna! Ne dopuštam nikome da pravi od mene budalu, pogotovo ne onima koji nemaju razloga za to, nego su jednostavno sebična govna. Sebična i dvolična govna. Nema gore stvari od toga kada ti netko govori jedno, a postupcima dokazuje suprotno. Kada tebi nešto kaže, a drugima prodaje kompletno izmjenjenu priču. Pošto sam u međuljudskim odnosima dosta strpljiva, trpila sam to dva mjeseca, u nadi da će doći do promjene. No, kada sam konačno shvatila da Sunca nema na vidiku, odlučila sam nešto poduzeti.

Osvetoljubiva sam. Strahovito. Znam da je to loše, ali takva sam i ne mogu to promjeniti. Iskreno, ni ne želim. Neću se osvećivati za neke sitnice i gluposti, nemam dvije godine, ali kad netko namjerno napravi nešto, znajući da će me time povrijediti, onda nemam milosti. Prvo, s tom osobom nemam kontakta osim formalnog. Drugo, ono što meni pruža satisfakciju (sadizam, bahaha... znam da će neki pomisliti da sam djetinjasata, ali ne uzimam to za zlo jer sam i sama toga svjesna) je osveta. Kao što onaj stih gore kaže, volim se igrati lutkara. Postavim cijelu predstavu, dotjeram je do savršenstva, posložim sve marionete na mjesto i čekam. I kada dođe pravi trenutak, diskretnim trzajem potegnem jedan konac i gledam kako se cijela predstava raspada.

Povukla sam konac. Prije nekoliko dana. I sada sjedim u loži uživajući u pogledu na svojih ruku djelo.

Gledam kako se sve ruši.

20.04.2007. u 21:46
° 11 thoughts of the world ° Print ° # °

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


design: moi

< srpanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


comments no/si?

About me...

Image Hosted by ImageShack.us



JA SAM...
...88. godište
...škorpion
...vegetarian
...iskrena
...tvrdoglava
...uporna
...ambiciozna
...cinična
...odana

VOLIM...
...životinje
...dobre knjige
...dobre filmove
...rock (sve moguće podvrste)
...dobru njami
...dobru party
...izlaske
...piercing
...tetovaže

NE VOLIM...
...ljudsku gupost
...nepravdu
...diskriminaciju
...predrasude
...dvoličnost
...licemjerje
...pozere
...narodnjake
...naporne ljude
...egocentričnost
...narcisoidnost
...nasilje nad životinjama burninmad
...primitivnost

SLUŠA SE...
...Tool
...A Perfect Circle
...Coldplay
...Nirvana
...Lamb Of God
...Rammstein
...RATM
...SOAD
...QOTSA
...Metallica
...Slipknot
...Cypress Hill
...Urban & 4
...Laufer
...Azra
...i još mnooogo toga...



M@!L: pixel_ri@yahoo.com

Linx

blog.hr


KinkyKolumnistica
°°°
Crveno Moje
°°°
John Lennon
°°°
Mongo

°°°
Tapirchich
°°°
LaMb Of GoD
°°°
Zrakomlatići
°°°
Napa


Korisne stvarčice:

Google

IMDb

Neke od mojih najdražih...















APC - Gravity



Lost again
Broken and weary
Unable to find my way
Tail in hand
Dizzy and clearly
Unable to just let this go

I am surrendering
To gravity and the unknown
Catch me
Heal me
Lift me back up to the sun
I choose to live

I fell again
Like a baby
Unable to stand on my own
Tail in hand
Dizzy and clearly
Unable to just let this go

High and surrendering
To gravity and the unknown
Catch me
Heal me
Lift me back up to the sun
I choose to live
I choose to live
I choose to live

Catch me
Heal me
Lift me back up to the sun
Help me survive the bottom

Calm these hands before they
Snare another pill and
Drive another nail down
Another needy hole
Please
Release me

I am surrendering
To gravity and the unknown
Catch me
Heal me
Lift me back up to the sun
I choose to live
I choose to live